Naime, prošle dvije godine sam također dočekala uz klanjanje i svetu misu u međugorskoj crkvi. No ove godine, doček je bio puni pogodak, baš zato što se nastavio sljedeća tri dana u ozračju sabranosti i molitvenoj šutnji pred tajnom Euharistijske Prisutnosti, ispunjen mirom i zajedništvom.
Piše: Antonia Gašpar / uhakud.info
Sam program započet je na Staru godinu, 31.12.2015. u 18 sati upoznavanjem sudionika, nakon čega je uslijedila večera, a potom program dočeka u crkvi. Klanjanje i sveta misa, dok vani sve vrišti od blještavila i ekspolizva, posebno su iskustvo koje u srcu naprave vatromet koji ne blijedi tako lako. Nakon euharistijskog slavlja u crkvi, nastavili smo slavlje u Kući mira, uz pjesmu članova raznih društva.
Prvi jutarnji sati provedeni su u odmoru, nakon čega je uslijedilo penjanje na Križevac. Put križa na prvi dan nove godine kao da nas upućuje da put ispred nas nije lagan, strmovit je, pun padova i izdaja, ali na istom putu se uvijek pronađe i koji Šimun Cirenac, Veronika i konačno, na samom kraju je pobjeda – Uskrsnuće. Sestra Ljilja, koja je ujedno vodila ovu duhovnu obnovu, naglašavala nam je potrebu tišine i meditativne molitve, na našem hodu. Često toliko pričamo da ne dopuštamo drugima, a ni nama samima da čujemo Njegov glas. Vrativši se s Križevca, uputili smo se na večernju Euharistiju, nakon čega smo se vratili u Kuću mira gdje smo imali zajedničko klanjanje, a potom je svatko imao priliku kroz noć sam ostati pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Biti licem u lice, ogoljen, sam pred Gospodinom, u prostoru kojem tišina tako odzvanja, a ostati nepromijenjen je nemoguće. Ovo iskustvo je nemoguće doživjeti u svakodnevici, i mislim da svima odjekuje u glavi jeka tišine. Iako pomalo umorni od bdijenja, ujutro smo nakon lectio divina i molitve, radosna srca pohitili na Podbrdo, zahvaliti Kraljici mira što nas štiti majčinskom ljubavlju. Nakon kratkog odmora, sestra Ljilja je imala predavanje nakon kojeg smo razmišljajući otišli na večernji program u crkvi svetog Jakova. Po povratku smo imali priliku čuti svjedočanstvo fra Nikole, mladog franjevačkog bogoslova iz Knina. Sljedećih par sati smo samo razgovarali. Riječima nije moguće opisati zajedništvo i radost okupanu suzama koja je potekla nakon svjedočanstva mladog Franjevca. Svih 22 sudionika je dobilo priliku za izgovoriti svoje najveće boli, želje, molitve i čežnje. Nevjerojatna je snaga zajedničke molitve milosrdnom Gospodinu, koji nam pomaže da budemo otvoreni jedni prema drugima. U tom ozračju, nastavili smo s cijelonoćnim klanjanjem. Zadnji dan seminara je završio misom u kapelici Domus Pacisa, i obećanjem da će ovaj seminar postati tradicija.
Osjećaji se ne mogu istipkati, kao što se ni doživljaj s ovog dočeka ne može opisati. Ponekad nije potrebno znati gdje ćeš ni što te tamo očekuje. Potrebno je samo vjerovati i prepustiti se, pa iako se čini dosadno dočekati Novu s nepoznatim ljudima klečeći pred malim komadićem kruha. Ljudi koji su bili znaju o čemu pričam, oni su pustili Gospodina da ih iznenadi. I vjerujem da je svakog od nas iznenadio nečim. Ljudi koji su bili osjetili su što znači dočekati najluđu noć s najmirnijim Kraljem svijeta. Ljudi koji su dočekali novi početak godine, sa sigurnošću mogu reći da su otišli s novim početkom jednog cijelog poglavlja u svom životu.
Velikim zanimanjem i odazivom folkloraša na duhovno zajedništvo, UHAKUD u BiH ponovno je organizirao duhovnu obnovu i po prvi put doček Nove godine. Duhovna obnova održana je od 31.12.2015. do 3.1.2016. godine u Domus Pacisu u Međugorju, a voditeljica je bila s. Ljilja Pehar.
Antonia Gašpar/uhakud.info